Kako život odgonetnuti
Vladimir Šarić (64), iz Šimanovaca, uveliko uživa u penzionerskim danima. Medijski zanimljiva ličnost: pola veka je u „crno-belom svetu“. Najveći deo radnog veka , 30 godina, proveo je u Šahovskom savezu Jugoslavije, potom Srbije i Crne Gore, na kraju Srbije, kao administrativni sekretar i stručni saradnik.
- Šah sam počeo igrati u osnovnoj školi u Smederevu - kaže Vladimir Šarić - Ljubav prema njemu usadili su mi stričevi. Bio sam omladinski prvak kluba i grada, a vrlo dobar rezultat imao sam na Prvenstvu Srbije za omladince 1969. godine u Kočajni (kod Kučeva). Međutim, shvatio sam tada da je za aktivno igranje šaha potrebno mnogo odricanja , pa sam na nagovor tadašnjeg predsednika Smederevskog šah kluba, Slavka Domazeta, prihvatio mesto sekretara kluba. U periodu između 1970. i 1980. godine igrao sam za klub, a ujedno bio predsednik Opštinskog šahovskog saveza. Organizovao sam tada i opštinsku šahovsku ligu. Igrao sam u to vreme uspešno dopisni šah, a počeo sam se baviti i problemskim šahom. Prelaskom u Beograd sa poslom i u Šimanovce (s boravkom 1981. godine), počeo sam raditi u ŠS Jugoslavije na poslovima tehničkog i administrativnog sekretara. Penzionisan sam 2011. godine.
S obzirom na prirodu posla upoznao je mnogo poznatih šahista.
- Kao omladinac, 1970. godine remizirao sam sa Gligorićem na simultanci - nastavlja Šarić - Poslednjih pet godina njegovog života, posećivali smo ga na rođendan. Slušali smo izuzetno zanimljive priče iz njegovog života: od početka bavljenja šaha, učešča u ratu, sjanih rezultata na turnirima i poznanstva sa Fišerom. Gliga se posebno ponosio činjenicom da se uspešno bavio i komponovanjem i što je sa ovacijama dočekan kao muzičar na koncertu u Ruskom domu. Kada je preminuo, prisustvovao sam komemoraciji i sahrani u Aleji zaslužnih građana. Upoznao sam nekoliko prvaka i prvakinja sveta u šahu:Nonu Gaprindašvili (koju sam pobedio na simultanci), Botvinika, Talja, Fišera, Spaskog, Karpova i Kasparova. Sećam se zanimljivog detalja, prilikom gostovanja Botvinika u Smederevu. Dogovoreno je da igra simultanku na 30 tabli. Pažnju mu je privukao jedan mališan koji je plakao, jer nije bio uvršten. Taj mališan, Bojan Jovanović, kasnije je postao Fide majstor i moj naslednik na mestu sekretara Smederevskog šah kluba. Da su šahisti „poseban svet“, opšte je poznato. Kada sam oktobra 2013. godine objavio partiju Matulović - Korčnoj, gde je popularni doktor“ pobedio „strašnog Viktora“, hteo sam našem velemajstoru da tro lično saopštim. Na žalost, saznajem da je „Matuljko“ umro. Inače, pre sedam godina čak je igrao sa klub iz Šimanovaca, gde je na prvoj tabli sve rivale pobedio izuzev međunarodnog majstora Tešića iz Rume.
Šah danas?
- Šah je zapostavljen - ističe Šarić - Ne postoji pravi sistem usavršavanja mladih talenata. Sve je prepušteno njihovim roditeljima ili klubovima. Ne mogu se uspešni šahisti stvarati na otvorenim turnirima, već na omladinskim šampionatima, kojima treba podići značaj. Aleksandar Inđić je jedan od izuzetaka, kome treba pružiti maksimalnu podršku. Srbija trenutno u svetskom šahu zauzima skromno mesto. Ipak, ima nade.
Vladimir Šarić je i međunarodni šahovski sudija i, kako kaže, sudio je više stotina turnira, mečeva, liga i slično. Urednik je šahovske rubrike u listu „Odbrana“. Sada ređe igra šah. Više se bavi enigmatikom.
- Kao sastavljač i rešavač enigmatrskih zadataka postizao sam odlične rezultate - kaže Šarić - Trostruki prvak Srbije u rešavanju zagonetaka,a pobednik sam na više takmičenja u sastavljanju ukrštenica, anagrama i sl. Supruga Gordana je, takođe, aktuelni prvak Srbije u istoj disciplini. I tako, skoro 35 godina zajedno rešavamo „bračne probleme“, uz četiri unuke.
Vladimir Šarić
U društvu Žarića (funkcioner ŠSS) i Gligorića