Miroju Pavličića, šezdesetjednogodišnjeg invalidskog penzionera iz Sombora, ne treba posebno predstavljati, jer njegovo ime je poznato širom naše Pokrajine,a i mnogo šire. Gotovo pedeset godina je proveo u fudbalu, najviše utakmica je odigrao za svoj Radnički iz Sombora, i nosilac je zlatne plakete ovoga kluba ,a potom i za apatinsku Mladost, da bi po završetku bogate igračke karijere, bio trener u više klubova somborske opštine. Popularni “Geza” ili “Tatuš”, večiti šaljivdžija, drug i prijatelj, omiljen je bio u svim sredinama, i među svim generacijama fudbalera, gde god da je bio.

Od oktobra 2009 godine, kada je doživeo težak moždani udar, Miroja se bori sa ovom opakom bolestii i samo njemu i njegovoj porodici je znano, kako je se sa njom nositi u ovim teškim vremenima. I pored svih muka koje ga prate, Miroje pronađe i malo vremena za fudbal, njegovu veliku ljubav, i kada vreme i bolest dozvole , uz pomoć najboljeg druga Velimira Velje Šargića, nekadašnjeg saigrača iz ekipe, dođe na Gradski stadion da pruži podršku mladim igračima Radničkog u njihovoj borbi za bolje rezultate somborskih crveno-belih.

Miroja Pavličić (desno) u društvu Velimira Šargića na utakmici Radnički(S)-Dolina