Foto: Crystal Palace

U sportu je mnogo bitno imati pobjednički mentalitet. Taj pobjednički mentalitet razdvaja prosječne od vrhunskih sportista. Obično, oni koji su imali pobjednički mentalitet kao igrači, takav mentalitet pokušavaju usaditi ekipi koju treniraju. I često se desi da ekipa ima karakteristike onog ko je vodi. Takav slučaj je i sa Kristal Palasom Patrika Vijere.

Patrik Vijera bio je vrhunski fudbaler. Igrao je u nekoliko klubova ali najviše ga pamtimo kao kapitena ''onog'' nepobjedivog Arsenala koji je bez poraza osvojio titulu u sezoni 03/04. I zaista, nakon odlaska Vijere iz kluba, Arsenal nikad više nije došao do samoga vrha a vjerovatno dobrim dijelom i radi toga što nije imao više rođenog pobjednika u ekipi, kakav je bio Vijera.

Nakon dobro odrađenog posla u ekipi Nice, ovog ljeta Vijera je promovisan za menadžera Palasa. Palas je godinama unazad vodio Roj Hodžson. Ostajali bi u ligi bez problema ali to bi manje više bilo to. Pri tome, njihov fudbal nije bilo lijep za oko.

Sa Vijerom su željeli dobiti nešto novo. Odlučili su podmladiti ekipu. Doveli su štopera Guehija iz Čelsija koji je igrao sjajno na pozajmici u Svonsiju. Doveli su još jednog igrača iz Čempionšipa. Majkl Olise bio je ponajbolji igrač Paunovićevog Redinga prošle sezone te je doveden kao veliko pojačanje. uz to, od ranije su već imali talentovanog Ezea a Vijera je odlučio pružiti šansu i Konoru Galaheru.

Početak nije bio obećavajući. Ajde poraz kod Čelsija 3-0 i nije bio neočekivan ali su u narednom kolu odigrali 0-0 sa Brentfordom. Nakon toga, uslijedilo je gostovanje Vest Hemu gdje su pokazali znakove života ali su odigrali 2-2.

Nakon reprezentativne pauze, uslijedila je i prva pobjeda. I to ni manje ni više nego protiv Totenhema. Totenhema kojeg je Vijera tako mnogo puta dobio kao igrač. I ne samo da su dobili, nego su deklasirali Totenhem. 

Potom su doživjeli očekivani poraz od Liverpula a onda je uslijedila serija od za sada pet mečeva bez poraza. Uglavnom su to bili neriješeni rezultati. Odigrali su 1-1 sa Brajtonom, vratili se 0-2 protiv Lestera te su u nadoknadi ispustili pobjedu kod Vijerinog Arsenala. I protiv Njukasla su igrali neriješeno a onda je uslijedilo gostovanje Sitiju.

Jeste Palas u prošlosti znao savladati Siti u gostima ali se ipak očekivala pobjeda Pepove ekipe. Međutim, golom Zahe Palas je rano poveo. Pa opet, samo se čekao preokret Sitija. Međutim, Palas je igrao izuzetno odgovorno. Vijera je postavio kompaktnu zonu ispred gola. Branili su se u formaciji 4-4-2 u niskom bloku te su tako sprečavali da ih Siti izigra na velikom prostoru. Takođe, same linije su stajale usko i često su udvajali igrača sa loptom.

Kada bi dolazili do lopte, tranzicija bi im bila fantastična i brzo bi sa nekoliko igrača dolazili u završnicu. Ta tranzicija podsjećala je upravo na tranziciju Arsenala kada je Vijera bio kapiten te ekipe. Tako brzo a tako jednostavno. A iz jedne takve tranzicije, Palas je dao drugi gol.

Nakon deset kola, Palas ima 12 bodova. Upisali su samo dva poraza i to od Čelsija i Liverpula. Zanimljivo, pobjede su ostvarili protiv Sitija i Totenhema dok su bili blizu da dobiju i Arsenal. Svakako da bi Vijera volio da imaju neku pobjedu više umjesto šest remija ali može biti zadovoljan kako mu ekipa izgleda.

A ovaj Palas ima toliko sličnosti sa svojim menadžerom. Već smo spomenuli kakva im je tranzicija i koliko podsjeća na tranziciju koju je imao Arsenal u vrijeme kada je Vijera bio kapiten ''Topdžija''. Takođe, ekipa je odgovorna, borbena i hrabra. Može se reći da polako ali sigurno dobija pravi ratnički mentalitet, kakav je imao i sam Vijera.

Prethodne sezone primili su čak 66 golova. Sada su nakon deset kola na 14 primljenih golova. Pri tome, igrali su protiv pet timova iz takozvane ''velike šestorke'' kao i sa Lesterom i ove sezone sjajnim Vest Hemom. Dakle, iz prilično teškog rasporeda izlaze sa ne tako mnogo primljenih golova. Na kraju krajeva, Siti i Totenhem im nisu dali gol.

Ta defanzivna čvrstina ali i odgovornost ide baš na dušu Vijere. On je bio taj koji je radio toliko mnogo posla kao igrač u defanzivi i bio je neprelazna prepreka za protivnike. Njegovi igrači sigurno nemaju taj kvalitet kakav je Vijera imao ali trude se igrati kako je on igrao. Bore se, trče, bacaju se na lopte. Sve samo da bi spriječili pogodak.

Što se ofanzive tiče, i tu se vidi napredak. U teškom rasporedu postigli su 12 golova. Prosjek po utakmici nije veliki ali opet ponavljamo, raspored ih nije mazio na startu. A i ruku na srce, stvarali su dosta prilika i sami napadi su im tečniji i dosta su konkretniji nego prije.

Tokom ljeta se čak govorilo da bi Vijera mogao proći kao Frank De Bur i da bi mogao prvi dobiti otkaz u sezoni. Međutim, Vijera je sve demantovao te sa svojim ratnicima hrabro gleda ka nastavku sezone i bar na papiru nešto lakšem rasporedu.