XS
SM
MD
LG

Svijet je lopta šarena (18): Fudbalsko – nogometno ludilo, ili (ne)zrelost naroda

Piše: Tomo MARIĆ

 

Dok traje Mondijal u Rusiji sanja se i “otvorenih očiju”, a balkanizam i tada stiže u punom sjaju. Na tugu i žalost posvuda prezir i mržnja, ludosti i pakosti, prebrojavaju se krvna zrnca – ko je čiji, kao da fudbal, makar ga zvali i nogomet, nije univerzalna svjetska sportska priča “svi smo jedan rod”.

“Nogometno ludilo” izludilo je sve Hrvate ma gdje bili, a posebno u “lijepoj njihovoj”. Grmi sa svih strana – do kraja, do titule prvaka svijeta!!! Ili: Hrvati ponovo idu na Rusiju!!! Nista ne postoji nego nogomet: ni slom Agrokora koji će ko zna koliko ekonomski unazaditi Hrvatsku, ni “Titovo prokletstvo”, okončano tragičnim krajem čuvenog ugostitelja Nevena Brajkovića, čovjeka koji je skinuo ploču “Trg Maršala Tita”, presudio sam sebi – objesio se; ni “rusvaj” u SDP-u, nigdje u javnosti ni riječi o “slučaju Zdravka Mamića”…

“Vatreni” i samo “Vatreni”.

Jedni za druge izjavljuju da niko nije ravan Hrvatskoj: političari i kompizotori, glumci i pjevači, radnici i seljaci, ljekari i inžinjeri, đaci i policajci… Već sada, Luka Modrić izrastao je u božanstvo koje hoda.

Opet, oni Albanci, u reprezentaciji Švajcarske, i njihov “dvoglavi orao”, s kojim su prkosili Srbima, odlepršao je u meču sa Švedskom, što su im “vikinzi”, simbolično “igrokazom” s dvije ruke i pokazali.

Gdje su u toj fudbalskoj oluji Srbi – gdje su i ostali?!

Umjesto da se bave sobom i da već sada razmišljaju o Prvenstvu svijeta u Kataru, poučeni Ruskim iskustvom, i oni imaju svoje nerazumne “teme i dileme”: koliko su hrvatski reprezentativci Danijel Subašić, Milan Badelj i Luka Modrić, koji zdušno iz sveg glasa pjevaju “lijepa naša” u istinu Hrvati i katolici, a koliko Srbi i pravoslavci! Citiraju velikog trenera i istog takvog šoumena Miroslava Ćiru Blaževića koji im poručuje:

“Ko vam je, braćo Srbi, kriv što mene niste zvali za selektora. Sad bi se i vi borili za prvaka svijeta!”

Dok po negdje i po neko, kao Ivan Golac ili Ivica Osim, prozbori razborito u stilu “Ne služi prvenstvo svijeta za selektosku razrednu nastavu” ali, od buke i halabuke, svojom i mirisom nacionalne ostrašćenosti gotovo se i ne čuju.

Sve to i zajedno i pojedinačno, govori i o (ne)zrelosti naroda koji, neko više neko manje, nikad nije shvatio “veliki svijet” i njegova pravila igre, makar bilo riječi samo o nogometu ili fudbalu.

Ili će, ipak, biti da je cijeli svijet lopta šarena, bio jeste i biće, na uvijek uzburkanoj kugli zemaljskoj i to već sto miliona godina!

Baš kao što jabuka jeste jabuka, ali samo je jedna “Crvena jabuka”!

Danijel Subasic FOTO: mocartsport