XS
SM
MD
LG

Streljaštvo: Goran Maksimović: "Suđeno mi je da mirim zavađene"

Goran Maksimović, olimpijski šampion iz Seula 1988. petostruki olimpijac (Los Anđeles 1984, Seul 1988, Barselona 1992, Atlanta 1996.  i Sidnej 2000. i kao trener i selektor  2004. u Atini), preuzeo je kormilo streljačkih reprezentacija Srbije pošto je selektor Zoran Stojiljković razrešen dužnosti na sednici UO Streljačkog saveza Srbije u četvrtak, 3. novembra. Maksimović je bio selektor od 2000. do 2005. i potom je još dve godine radio kao nacionalni trener Grčke.
- Suđeno mi je da dolazim na mesto selektora da bih mirio zavađene - kaže Goran Maksimović, aludirajući na činjenicu da je i u prvom selektorskom mandatu preuzeo reprezentaciju posle Branka Lončara  stručnjaka stare škole koji je tražio red, rad i displinu u količinama koji neki strelci nisu mogli da „progutaju“. – Trenutak je, takođe veoma nezgodan. Ostalo je veoma malo vremena do olimpijskih igara a sve se dešava na kraju kalendarske godine gde i na mom radnom mestu samostalnog stručnog saradnika u Steljačkom savazu Srbije ima veoma mnogo posla. Takođe, predsenik sam i Stručne komisije SS Srbije i koordinator za saradnju sa OK Srbije. Mnogo posla i za tim ljudi a kamo li za jednog.

Maksimović kaže da neće prihvatiti titulu selektor, već samo v.d. selektora sve dok se ne usvoji Pravilnik o stručnom radu u savezu:
- Mogu, kao profesionalac u SS Srbije da budem samo v. d. selektor a kada usvojimo pravilnik, koji predviđa imenovanje sportskog direkora i dva trenera reprezentacije koordinatora – za pušku i pištolj, da konkurišem za mesto sportskog direktora. Volim da pravila  budu jasna i javna, mnogo loših stvari se događalo jer nismo imali crno na belo šta hoćemo  i kako ćemo da uradimo. Insistiraću da se što pre usvoji Preporuka o raspodeli nagrada trenerima, kao i kriterijumi za ulazak u reprezentaciju. Siguran sam da će posle toga biti mnogo manje problema i sukoba.

Prvi širi spisak reprezentativaca Maskimović planira da objavi krajem godine posle dva Kupa Srbije i Internacionalnog prvenstva Beograda.  Siguran je, međutim, da će  insistirati da u prvom planu bude kvalitet a ne kvantitet i da se sredstva najracionalnije troše, da se ne događa da savez zbog finansiranja odlaska većeg broja strelaca na neka takmičenje,  od onog što je realno, ostane bez sredstava za plate i normalno funkcionisanje:
- Pripremam sastanak sa ličnim trenerima olimpijaca i reprezentativaca. Jasno ću im reći da je mesto dogovora oko planova i programa Streljački savez Srbije a ne OK Srbije i da moramo prvo u svojoj kući da se dogovorimo šta želimo i da to odobre Stučna komisija i Upravni odbor SS Srbije i da, potom, ide u OKS koji će te programe finansirati. I do sada su lični treneri donosili programe a oni su potom sa pečatom saveza slati u olimpijski komitet, ali  od sada ćemo ih i koristiti na još kvalitetniji način, da nam posluže kao okosnica pravljenja programa olimpijskog tima.

Planirane su i prireme reprezentcije, prve uoči Šampionata Evrope vazdušnim oružjem u Finskoj u februaru iduće godine:
- Neću odustati od prirema za EŠ, insistiraću da svi budu na njima. Želim da vratimo dug zajedništva, drugarstva u reprezentaciju da oko nje budu samo dobre vibracije, da se strasti smire i sve će biti podređeno tome. Ciljevi na Šampionatu Evrope u pre svega još dve olimpijske vize za mušku pušku i ženski pištolj, ali i medalje. Veoma nam je važno ovo takmičenje, na pola puta je do Londona i dobro je da u najvažniji deo rada za OI uđemo sa trofejima, visoko motivisani.  Što se tiče priprema olimpijaca,  o njima ću konsultovati lične trenere. I tu ne bi trebalo da bude poteškoća, takva okupljanja su veoma korisna pre svega da sa porazgovara sa strelcima i trenerima o programima, poteškoćama, formi, oružju i municiji...

Kćerka Ivana je olimpijac, supruga Mira je dugo bila trener reprezentacije i lični je trener Ivane i ta porodična manufaktura Maksimović donosi odlične rezultate:
- Ivana je sve što je postigla – zaslužila radom i upornošću. To što je naša kćerka, u pojedinim situacijama joj je bila otežavajuća oklonost, morala je mnogo više da se trudi i da se dokazuje rezultatima. Niko nije mogao da joj  kaže da je ušla u reprezentaciju „preko veze“. To što sam sada v.d. selektor malo komplikuje situaciju, ali ako svi poštujemo pravila i ono što se dogovorimo neće biti problema.

Od Rima do Novog Sada

Prvu medalju Goran Maksimović osvojio je kao junior na Šampionatu Jugoslavije 1981, poslednju 2000. na Prvenstvu SCG u Novom Sadu. Počeo je u Kablovima u Svetozarevu 1975. Uoči OI u Seulu 1988. prešao je u Partizan, a karijeru je završio u Milicionar Krcunu. U reprezentaciji je gađao 23 godine. Prvu međunarodnu medalju osvojio je 1981. na EŠ u Rimu (bronza, MK puška, 60 metaka ležeći). Učestvovao je pet puta na OI – Los Anđeles 1984, Seul 1988. (zlato vazdušnom puškom, osmi MK puškom), Barsleona 1992.(četvrti vazdušnom puškom), Atlanti 1996. (četvrti MK puškom trostav) i Sidneju 2000. kada je gađao sa posebnom pozivnicom ISSF i MOK.  Sa SP ima dva ekipna srebra vazdušnom puškom iz Sijudad Meksika 1985. i Budimešte 1987. U finalu Svetskog kupa osvajao je tri kristalna globusa – 1988. MK puškom 60 ležeći, 1990. vazdušnom puškom i 1991. MK puškom trostav, što samo svedoči o njegovom majstorstvu sa sva tri oružja i retkoj streljačkoj univerzalnosti. Sa SP ima i dve ekipne bronze i to iz Moskve 1990. olimpijski meč i samo klečeći stav. Bio je i svetski rekroder sa 390 krugova u klečećem stavu. Sa EŠ ima tri zlata – 1989. u Zagrebu MK puškom 40 klečeći, 1991. u Bolonji MK puškom 3 puta 40 metaka  i iz Budimpešte 1992. vazdušnom puškom.  Srebro na EŠ ima iz Bolonje MK puškom 60 ležeći i pojedinačnu bronzu u stojećem stavu. Na ovom šampionatu bio je član šampionskih plavih ekipa MK puškom 3 puta 40 metaka i stojeći stav i vicešampionskih selekcija (olimpijski meč i klečeći stav). Za strelca godine u svetu proglašen je 1988. Tada je bio i sportista Jugoslavije. Završio je dva kursa ISSF prvo za C potom i za B trenersku licencu. Diplomirao je na Fakultetu za sport i fizičku kulturu u Beogradu sa temom iz istorijata njegovog matičnog kluba Kablovi. Predavač na brojnim visokoškolskim ustanovama na katedri za streljaštvo.

Uspešan kao selektor

Selektor reprezentacije Goran Maksimović bio je prvi put od kraja 2000. do jula 2005. Evo i učinka izabranika selektora Maksimovića po godinama:
2002: SP u Lahtiju, srebro Zlatića za seniore vazdušnim pištoljem, ujedno i prva olimpijska viza našeg sporta za Atinu 2004, bronza Dragana Markovića (juniori, MK puška 60 ležeći).
2003: EŠ u Plzenu: dve olimpijske vize (Šekarić pištolj i Pletikosić puška).
2004: EŠ vazdušnim oružjem u Đeru – zlato muška juniorska reprezentacija pištoljem, srebro ženska juniorska reprezentacija pištoljem, dve pojedinačne bronze: Dimitrije Grgić i Brankica Zarić (vazdušni pištolj, juniorske kategorije), EŠ MK pištoljem u Minhenu (samo juniorske kategorije) - srebro juniorska muška reprezentacija MK pištoljem i pojedinačno srebro junior MK pištoljem Damir Mikec.
2004: OI u Atini - srebro Jasna Šekarić (vazdušni pištolj).
2005: EŠ vazdušnim oružjem u Talinu - bronza ekipno juniorki pištoljem, EŠ MK oružjem u Beogradu - zlato Jasna Šekarić (MK pištolj), zlato ženska juniorska reprezentacija MK puškom 60 ležeći i dve bronze muška seniorska reprezentacija MK pištoljem i juniorka Jelena Živković MK puškom 60 ležeći.
Na MI u Almeriji 2005. strelci su pod vođstvom Maksimovića osvojili dve zlatne (Jasna Šekarić vazdušni pištolj i Stevan Pletikosić MK puška trostav uz mediteranske rekorde), dva srebra (oba Nemanja Mirosavljev vazdušna i MK puška trostav) i dve bronze (Aranka Binder vazdušna puška i Damir Mikec vazdušni pištolj).