XS
SM
MD
LG

Kup takmičenje poslednja rupa na svirali

Ima li koga (i) da pocrveni ? Godinama su Kup takmičenja poslednja rupa na fudbalskoj svirali, prava Alajbegova slama. Igra ko hoće i kad hoće tako da ovo najmasovnije takmičenje iz godine u godinu odslikava stanje u našem fudbalu. Narod bi rekao od zla oca i još gore majke. Zanimljivo, bolje reči tužno je kada se i od fudbalskih profesionalaca – sekretara Saveza čuje da Kup nije obavezno već dobrovoljno takmičenje. Istina isprave se po neki, napomenom da to ne važi za klubove prva tri ranga – tu nema zajeb… Propisi FS Srbije, tačnije još uvek važeći Pravilnik o fudbalskim talkmičeljima u članu 10 navodi stalna takmičenja, Fudbalski kup Srbije je drugi na top-listi, odmah iza Fudbalskog prvenstva Srbije. Stalna takmičenja, na nižem nivou sprovode teritorijalni savezi. Odmah na narednoj stranici (8) u članu 12, prvi stav piše: „ Klubovi Super, Prve i Srpske lige obavezni su da učestvuju u svim stalnim takmičenjima (Prvenstvo, Kup, Superkup i mlađe kategorije) osim u takmičenjima ženskog fudbala i futsala, a ostali klubovi u prvenstvina i Fudbalskom kupu Srbije. Sve čisto i prosto ko pasulj, a Pravilnik iznad uredbi i Uputstava.
Naše najmasovnije, nekad prestižno takmičenje nije zaslužilo ovakav tretman. Neko je zaslužio žuti karton. Zna se i ko – fudbalski funkcioneri, „tuto kompleto“ od onih koji kreiraju, do onih koji realizuju takmičenja.

Povod za ove redove iz prakse. Na teritoriji OFS Pančevo ima „tuce klubova, Dinamo i Radnik, kao članovi VFL-Istok preskaču prvi nivo i uključuju se u Kup na teritoriji područja Pančevo. Po principu dobrovoljnih vatrogasnih društava za Kup na teritoriji OFS Pančevo prijavili se: Jugoslavija, Budućnost, Dolovo, Mladost (Omoljica) i Mladost (Vojlovica), ostali klubovi (Borac, Sloga, Železničar, Glogonj i Jedinstvo Stević imaju pametnija posla. U prvom kolu, tačnije pretkolu trebali su prošlog vikenda, na Starom Tamišu da igraju Budućnost i Dolovo. Utakmica nije odigrana, u zakazanom terminu jer su u takmičarskim knjižicama fudbalera postojale „falinke“, dvojica igrača Budućnosti i kompletan tim Dolova nisu imali valjane lekarske preglede (istekao 19.februara). Konstatovao to sudija, ujedno i delegat Ivan Nikolić. Da li je „cepidlačio“, budimo otvoreni savesno obavio svoju dužnost i Aleksandar Bogdanović sudija druge kup utakmice u Omoljici - odigrana lako je proveriti. Umesto zvanične prijateljska utakmica. Nije predstavnicima klubova toliko teško palo što se nije znao pobednik već što su uzalud trošili i vreme i novce. Propala je lepa zamisao da Brestovčani koji su kažnjeni zabranom igranja na dve zvanične utakmice jednu „obrišu“. Postojala varijanta i za obe, ali bi nas, u čitavom arsenalu propusta daleko odvelo.

Ove subote „Jovo nanovo“, sudija – delegat Marko Dubak samo pitao predstavnike klubova da li su raspoloženi za kontrolišu knjižice (?!). Posle utamice zbrka oko termina, naredne runde, zvanični predstavnik i trener Dolova koje je „vanzovalo“ bili ubeđeni da već naredni dan (nedelja) moraju u Jabuku – u polufinale. Srećom, uz pomoć zdravog razuma, ipak se igra tek u sredu. U Jabuci ili Dolovu? E to će se tek videti! Da nije tužno bilo bi smešno.

Pojedinim savezima, poput OFS Pančevo takmičenje za Kup je jedino zvanično seniorsko takmičenje. Nagradno pitanje za čelnike saveza je kako izgleda kalendar takmičenja ? Sve je organizovano na brzaka i uz improvizaciju. Ako je Kup takmičenje obavezno (a jeste) važi i za ostale opštinske saveze (i klubove) uz dobar – i blagovremen kalendar klubovi se obaveštavaju samo o terminu žrebanja. Da je pisac normativnih akata vodio računa o svim „sitnicama“ predvideo bi kroz Disciplinski pravilnik (najdelotvornije oduzimanje bodova). Reči će dobri poznavaoci fudbalskih (ne)prilika ništa tragično – ne poštuje se ni ono napisano, poput Osnovnog Pravilnika o stručno-pedagoškom radu u organizacijama FS Srbije. Problem Kup takmičenja je što u opštoj besparici predstavlja balast za klubove. Ako već postoji – i dok postoji kao obaveza mora se učiniti atraktivnijim, za klubove prihvatljivijim. U najgorem slučaju teritorijalni savezi, organizatori Kupa mogli bi da pokriju troškove službenih lica i da pobedniku uz pehar dodele i nešto konkretno, recimo garnituru sportske opreme. Na prosto pitanje odakle im novci, logičan odgovor od sponzora, da opravdaju borbu za fotelje, ali i da u praksi pokažu da su servis klubova, a ne obrnuto.

Na kraju, iz prakse ne možemo a da ne odgovorimo akterima pomenute, neodigrane utakmice da li su mogli i drugačije – jeftinije da prođu, narodski da budu i vuk sit i ovce na broju. Predlog da se utakmica odigra, makar i za kafanskim stolom nije dobar, Moglo je, da je do kraja napravljen zapisnik (započet) i da je sudija – delegat u protokolu upisao kome je zabranio igranje zbog neispravnih lekarskih pregleda. Ekipa koja bi imala dovoljan broj igrača (najmanje osam) u ovom slučaju Budućnost bi susret dobila službenim rezultatom. Jeste zaobilaznica, ali korisna. Verovatno bi se tako i uradilo da je uz sudiju, „delegiran“ telefonom, u toku dana utakmici prisustvovao i delegat, od zvanja i znanja. Nije ovo usamljen slučaj, ima ih na svakom koraku. Ne samo na najnižem nivou. Ljudi koji vode Saveze će odmahnuti glavom, predstavnici klubova se složiti sa nama. Ako se ovako nastavi ispašće da su Kup najobičniji kuluk, da je pametnije izbegavati ga. Em manji troškovi, em mogućnost da neko od igrača, u žaru borbe, „fasuje“ crveni karton. Tu i tamo dobro dođe, za zaobilaženje propisa, recimo „neutralisanje“ zabrane igranja utakmica (teren ili igrači svejedno). Ima li koga i da pocrveni posle ovih redova. Za sada teško, da je drugačije Kup takmičenja ne bi bila vašari. Ili bi ličila na nešto ili bi bi se ugasila.