Zašto su srpski klubovi neuspešni u evropskim kvalifikacijama: Gde najviše zaostajemo?

Slušaj vest
NOVO
0:00

Zasto Su Srpski Klubovi Neuspesni U Evropskim Kvalifikacijama Gde Najvise Zaostajemo

Na startu evropskih kvalifikacija četiri naša kluba imala su bilans od četiri pobede i šest poraza. Na prvi pogled sasvim pristojan bilans, ali kad se pogleda s kim su igrali Zvezda i Partizan, sa objektivno znatno slabijim rivalima, dobijemo jasniju sliku našeg posrtanja. I za večite rivale nailaze velika iskušenja i strepnje. Prave se kalkulacije ko je najpoželjniji rival i vidi se da je svaki potencijalni rival velika prepreka.

Kako se predvidelo, Vojvodina i Železničar su poklekli na prvom stepeniku evropskih kvalifikacija za Ligu Evrope, odnosno Ligu konferencije. Sa šest poraza nisu doprineli poboljšanju ionako slabog klupskog koeficijenta. Trenutno smo na 30. mestu UEFA liste, uz poražavajući podatak da su svi okolo na tabeli od starta kvalifikacija osvojili više poena. Pomenimo klubove iz Islanda, Bugarske, Slovačke, Azerbejdžana, Izraela... Podsetimo se da smo pre tri godine bili 11, imali direktnog učesnika u grupnoj fazi Lige šampiona i pet učesnika. Od sezone 2028/29, pored pada na 30. mesto, prvak kreće rano, od prvog kola kvalifikacija.

Šta je razlog tako poražavajućih rezultata naših klubova (izuzev Crvene zvezde)? Pokušali smo da odgovor damo kroz prizmu naše ligaške stvarnosti. Krenimo redom...

Izveštaji kažu da je Železničar na premijeri u prvom meču bio ravnopravan sa Bragom. Ne sme se zaboraviti da je Braga bila tek u trećoj nedelji priprema, bez zvaničnih utakmica. Formu će svakako tempirati za neke jače rivale nego što su Pančevci. Znali su da sa nedovoljnom fizičkom spremom mogu obezbediti prolaz i to su demonstrirali u revanšu kod kuće sa četiri postignuta gola. Povrh svega, Braga nije iskoristila penal, a gosti za 90 minuta nisu imali direktan šut na gol. To je rezultiralo sa sedam žutih kartona, jer su defanzivni propusti i nemoć da se isprati tempo protivnika rešavani faulovima.

Pokazalo se da sada već bivši trener Tanjga nije dorastao izazovima za ozbiljniji posao u Vojvodini. Doživeo je blamažu u prvom meču, forsirajući sina u prvoj postavi, kome je napravio medveđu uslugu, i doživeo neprijatne scene koje su uticale da ubrzo podnese ostavku. Osam primljenih golova u dva meča sa Holanđanima i pet u dvomeču sa Ferencvarošem dovoljno govori o inferiornosti Novosađana u susretu sa slavnim Ajaksom. Od 90 minuta utakmice Vojvodina se nosila realno nekih 10-15 minuta, ostalo vreme su bili podređeni. Najskuplje akvizicije Đakovac i Zukić, zajedno sa Petrovićem i Ranđelovićem, koji su važili za lidere ove ekipe prošle sezone, činili su, kako smo pročitali na jednom portalu, slikovito označeni kao predvodnici "Vošinog" rezultatskog posrtanja.

U redovima "lala" okupili su se iskusni igrači sa skromnijim inostranim biografijama, čija trenutna forma ne opravdava velika finansijska ulaganja i ranije zasluge na osnovu kojih su angažovani. Superliga za njih će biti pesma, ali definitivno tako skupa ekipa nije za bilo kakav iskorak u Evropu. Bez jasne ideje, bez plana, dovođenjem zvučnih imena trebalo je zadovoljiti medije i navijače. Tim nije pravljen planski prema modelu igre, niti su mladi, niti brzi, bez tranzicije, ne igraju na posed. Velika razlika u godinama, između starijih igrača koji su finansijski odlično prošli i mladih koji šansu dobijaju na kašičicu, to je trenutna stvarnost "Stare dame".

✅ Da, jedva čekam!
❌ Ne, nije mi zanimljivo.
Ukupno glasova: 64
Anketa ističe 01.09.2026

Pokazalo se da je Superliga jedno, a evropske kvalifikacije nešto sasvim drugo. Realno, naši igrači za ovaj intenzitet fudbala imaju snage za jedno poluvreme i koji minut više. Ako se gledaju brzinska svojstva, svaki naš igrač je na 20-30 metara trčanja sporiji od, recimo, igrača Ajaksa. Zašto je tako? Jednostavno, mi ne selektujemo decu prema brzini kao ceo svet. Naročito ne znamo da u mlađim kategorijama razvijamo sposobnost brzinske agilnosti i zato je 90 odsto njih brzinski ispod potrebnog nivoa. U modernom fudbalu brzina u donošenju odluka je osnova svake igre. Taktički nismo jasni šta radimo na terenu i, ako tome dodamo individualni kvalitet, daleko zaostajemo. Da ne zalazimo dublje u pripremu utakmice, nivo fizičke spreme...

Uglavnom preovladava zadovoljstvo reorganizacijom lige, dobro se radi, napredujemo...? Ima pobornika neskraćenja lige, pa se pitamo šta večiti rivali ili Vojvodina dobiju, recimo, utakmicom sa Mačvom, Zemunom, Mladošću, koji su benefiti?

Stranci su posebna priča, koji dolaze za siću. Koji je to nivo ako ga platiš 40.000 dinara, daš mu stan i hranu? Po 4-5 njih živi zajedno u jednom nekomfornom stanu, jedu šta im se da i ne smeju da pitaju kada će dobiti platu... Ne može to biti kvalitet i ulog za budućnost. Neće kvalitetan igrač iz neke od afričkih zemalja doći da igra za "parče" hleba i živi na rubu egzistencije. Klubovi štede tamo gde ne treba, dovedu 10-15 fudbalera, što u seniorskom uzrastu, što u omladinskoj dobi, i ako makar jedan uspe, zadovoljni su. Mladi stranci zauzmu mesto našoj talentovanoj deci, zašto? Pa jednostavno zato što su došli za "džabaka". Izuzetno su poslušni i svaki je brži od našeg igrača. To znači da ne znamo da selektujemo, niti da treniramo brze igrače.

Mogli bismo još da elaboriramo i tražimo razloge neuspeha, tek pred našim klupskim fudbalom dug je proces oporavka i konsolidacije.